OŠ Vladimir Nazor    
Slavonski Brod    

                           Jesenski poslovi

U jesen na selu ljudi rade razne poslove, sakupljaju dozrele plodove, beru kukuruz i spremaju ga na tavan. Žene pripremaju zimnicu dok njihovi muževi idu u šumu i režu drva za grijanje.

Spremaju se plodovi napornog rada tijekom proljeća i ljeta. Svi se pripremaju za zimu. I moja

baka Evica je vrijedna. Svakoga dana ide traktorom na njivu i žanje kukuruz. Kada dođe kući,

istovara ga i sprema u koš. Ponekad i mi unuci idemo s njom i pomažemo joj. Baka radi i mnoge druge poslove: priprema zimnicu, čuva krave, čisti dvorište i pravi ručak kada mama radi. Vrijedna je, nikada ne miruje i uvijek nešto radi. Uz sve to, uvijek je vesela i nasmijana.

Eto, to je moja baka.

Prvi Blog – vjeronauka i multimedije, i prvi vjeronaučni Blog: »Vjeronauku pruži ruke« uopće na kojemu učenici samostalno objavljuju svoje radove i molitve; na inicijativu i zamisao vjeroučitelja Josipa Aničića, dipl.teolog, uz podršku ravnateljice Vesne Šimić.

Želja nam je zajedno graditi svijet - bolji, vječniji, svijet oprosta, svijet molitve, svijet dječjeg osmjeha, svijet dječjih pokreta - misli; oluja sreće iz Sretnog i veselog srca UČENIIIIIKA…

Opširnije pogledati ovdje

                             Naša ekskurzija

U srijedu, 4. 10. 2006.g. išli smo na ekskurziju u Zagreb.

Krenuli smo rano, bio je još mrak. U autobusu je bilo veselo,

zabavljali smo se i pjevali. Kada smo stigli, išli smo u Cinestar

i gledali film « Duh u močvari ». Nakon toga krenuli smo u

obilazak grada. Bili smo u Tehničkom muzeju, šetali Gornjim

gradom. Na Markovom trgu vidjeli smo zgradu Sabora i Banske

dvore. Susreli smo i Jadranku Kosor, te malo popričali s njom.

Na Manduševcu smo bacali novac za sreću, slikali se pred

spomenikom bana Jelačića, u katedrali smo se pomolili…

Ručak u McDonaldsu bio je super! Puno toga smo vidjeli,

naučili, ali smo se i umorili. No, vrijedilo je. Sve ono što

smo u školi učili, mogli smo i vidjeti u živo. Zadovoljni

i umorni, krenuli smo kući. U autobusu smo malo odmorili,

a onda pjevali do Klakara. Bilo je nezaboravno i željeli

bismo da se ponovi barem još jednom.