OŠ Vladimir Nazor    
Slavonski Brod    



  Priče iz razreda

Škola na pragu 21. stoljeća

  
Već smo dobrano zagazili u 21. stoljeće i oko nas sve bruji o novim tehnologijama. Djeca nam komuniciraju mobitelima, razmjenjuju igrice i skidaju lektire s Interneta. Možemo reći kako živimo u dobu opće komunikacijsko-informacijske revolucije. Gotovo da nema područja suvremenog života koje promjene nisu dotakle. Kao osnovni uvjet za dobiti posao sve više se traži znanje korištenja računala. Svaki roditelj nastoji svojoj djeci nabaviti računalo kako ne bi ostali informatički nepismeni. Koliko god nam bio nizak standard, svojoj djeteci želimo da se što bolje snađu u životu, a to će biti sve teže bez kompjutora.
Za očekivati je kako se i škole ubrzano pripremaju za život u novom vremenu nastojeći se priključiti novim trendovima i omogućiti našoj djeci da budu informatički pismena, a to je danas jedan od važnih preduvjeta opće pismenosti. Umjesto toga naiđoh na sljedeće podatke koji su dobiveni u nedavno provedenom istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu - Centara za istraživanje i razvoj obrazovanja:

«Podaci o korištenju informatičke tehnologije od strane učitelja pružaju prilično nepovoljnu sliku. Slično nastavnicima, učitelji općenito rijetko koriste informatičku tehnologiju. Gotovo dvije trećine ih je izjavilo da nikada i rijetko koriste osobno računalo, a još rjeđe koriste Internet (nešto više od polovice učitelja nikad se ne koristi Internetom) i komunikaciju putem e-maila (tri četvrtine učitelja ne komunicira e-mailom)
Problem primjene informatičke tehnologije pojavljuje se i kada je riječ o njezinom korištenju u pripremi i izvođenju nastave, gdje dominiraju tradicionalna sredstva (udžbenici, priručnici za nastavnike, stručna literatura i sl.), dok se računalo, Internet, edukacijski CD ROM i sl. koriste vrlo rijetko (i kao izvor informacija za pripremu nastave i kao nastavna sredstva nalaze se na dnu rang ljestvice učestalosti njihovog korištenja). Osim što su upozorili na dominaciju tradicionalnih sredstava u pripremi i izvođenju nastave, rezultati istraživanja također upućuju na to da u nastavi dominiraju i tradicionalne metode rada s učenicima (najzastupljenije aktivnosti i to u svim razredima su: zajedničke rasprave koje učitelj vodi s razredom, iznošenje vlastitih ideja i rasprava o njima, postavljanje pitanja o gradivu, i sl.).»
(http://www.idi.hr/cerd/projekti/kurikulum/dokumenti.htm, 2004, str. 14-15)

I tako, dok naši roditelji traže načina kako opismeniti svoju djecu za korištenje suvremen informatičke tehnologije, na drugoj strani naši učitelji s čuđenjem gledaju sve te novotarije i drže se čvrsto udžbenika, ploče i krede. Umjesto da škola prednjači u korištenju novih tehnologija kako bi mogli opismenjivati nove generacije, u njoj i dalje rade oni koji o tome znaju malo ili gotovo ništa. Dakako, u školama je sve više računala, ali se ona nažalost vrlo malo koriste. Država, kao i naši roditelji, još nađe novca za opremu, ali onda odluči pokazati svoju štedljivost. Umjesto da uz opremu zaposli i ljude koji će znati s njom raditi, mnoge informatičke učionice u našim školama zjape prazne i otvaraju se samo u svečanim prilikama ili kada se ustanovi da su ih stručni lopovi ispraznili odnijevši još neraspakirana čuda tehnologije.

(#) 19.12.04 01.22 Skolnik   
Škola prošlosti ili škola budućnosti

  
Kad počnemo s pričom o školi, danas, se svi žale: djeca, roditelji ali i učitelji. Djeci je dosta bubanja i nepotrebnih sadržaja, roditelji bi se malo odmorili, a ne ponovno sa svojom djecom pisali zadaće i ponavljali sve ono što su već davno zaboravili. Učitelji se opet sjećaju starih vremena kada je sve bilo drugačije, kada se poštovala njihova riječ. Neki se sa sjetom sjećaju i određenog pedagoškog pomagala koje je svojevremeno izašlo iz raja, a sada smo ga s pogrdama i prijezirom istjerali iz naših učionica.
Provjerimo na trenutak kako je to zaista nekad bilo i pozovimo u pomoć starog školnika koji je o tome pisao još davne 1925 godine prisjećajući se samih početaka stvaranja školskog sustava na periferiji Evrope.

“Odmah na početku osnivanja pučkih škola po selima pojavila se velika zapreka kod tog rada. Tu su dječica za školu, tu i školske zgradice, ali nema valjanih učitelja, kojima bi se mogla provjeriti obuka mladeži. Da se početak ne umrtvi, da se bar pokus oživotvori, stalo se sakupljati za učitelje lica iz različitih staleža bez obzira na njihovu sposobnost. I našlo ih se, jer su ti ljudi mislili, da učiteljevanje nije nikakva vještina, mislili su, što ne budu mogli učiniti sami, to će učiniti šiba i batina. Iz samih njemačkih dijela o školstvu razabire se, da su u tim dalekim krajevima od turske međe namještali učitelje po selima krojače, lončare, pekare, tkalce, krčmare, užare, zidare itd. Iz reda tih prvih širitelja pučke prosvjete radili su nekoji i kao nadničari na poljima, nekoji su u vrijeme praznika čuvali općinsku marvu, a nekoji su kao svirci svirali u svatovima i svojom glazbom zabavljali narod o pokladama, svirali su u gostionicama i pod mehanama.Za izmjenu bavili su se dakle malo školom, malo zanatom, a zapravo nijesu radili nijedan posao, kako bi ga trebalo raditi. Nijesu to bili ni pravi školnici ni pravi obrtnici, nego je to bila neka jadna mješavina.” (Martinović, 1994, str. 97-98*)

Eto, tako je to bilo. Čini se da ni tada nisu cvale ruže. Sad je pitanje trebamo li žaliti za prošlošću ili se okrenuti budućnosti i onome što bi htjeli da naša škola postane?


* Original objavljen u Napretku (1925-1926), 66 (1-2), str. 20-43.

Fotografija:
Albert Anker (1831-1910)
Die Dorfschule von 1848, 1895/96
Preuzeto s http://www.musee-imaginaire.de/lesesaal/anker/werk8961-fr.htm

(#) 17.12.04 23.01 Skolnik   
Arhiva:


ULAZ U BLOG MASTER
user 
pass 
ajoj neznam pass
pomozite mi...



Pričali su nam da je školovanje vrlo važno za naš uspjeh u životu. Je li to samo jedna od mnogih bajki koje smo čuli u našem životu ili bi to mogla biti istinita priča?

LINKOVI
Mreža zajednica učenja


posjeta: 10080  glasova: 27